MORAŠ imati drugo! Ko kaže?

Komšinica, prodavačica u trgovini, kolegice s posla, mame, nane, bake, tetke…?

Ne sjećam se tačno trenutka kada je ljudska nekultura dosegla takav nivo da je uplitanje u tuđi privatni život postalo toliko normalno i nešto što se podrazumijeva. Pitanja “kada ćete drugo” počela su kada je Eni bilo šest mjeseci (a provjereno znam neke prijateljice koje su nakon mjesec od poroda pitali isto).

Imam sestru. I moj suprug ima brata. Tvrdim da je to najveće bogatstvo koje mogu imati. Ipak, nisam planirala imati drugo dijete. Kada sam rodila Enu i shvatila koja je briga i odgovornost imati dijete, i suprug i ja smo jednoglasno zaključili da nećemo više. Egoizam, sebičnost, bezobrazluk…nazovite to kako želite.  Nikad nisam osuđivala žene koje uopće ne žele djecu u svom životu jer ko sam ja da sudim, a da ni ne znam razloge nečije odluke. Sve i da znam, sve i da nema “društveno prihvatljivog” razloga…svako sebi kroji život onako kako želi.

Žalit ću…znam već sad da će mi biti krivo kad Ena dođe u školsko doba ali s druge strane znam da ne bih bila u stanju da “iznesem” majčinstvo onako kako to želim…sa dvoje djece. I iskreno nije li malo uvredljivo kad neko kaže “Imaš samo jedno”. Zašto? Je li to nije dovoljno vrijedno? Nije blagoslov?

Ne želim rađati drugo samo da bih zadovoljila okolinu i društvo u kojem živim. Imamo dovoljan broj djece u porodici i znam da će mnogi reći “to nije to” ali sam sigurna da ću je odgajati tako da ima pravi sestrinski odnos sa svojim rođacima.

Pritisak ne dolazi ni od strane supruga jer je podjela obaveza oko Ene uvijek bila ravnomjerno raspoređena. Vjerovatno se iz tog razloga i slaže sa mojim stavovima. Osjetio je odgoj i vaspitavanje jednako kao i svaka majka i dobro je upoznat kolika je to odgovornost i briga. I nikad se još nisam zapitala da li će biti razmažena ili sebična jer su stotine studija provedenih u posljednjih 30 godina srušile ove stereotipe. Biće onakva kakvu je odgojim. Ukoliko želimo odgojiti stabilnog, samopouzdanog, društvenog i kvalitetnog čovjeka, puno je važnije kakvi ćemo biti kao roditelji i uzori, od toga hoćemo li podariti jedincu braću i sestre.

Istina je da se ponekad znamo našaliti kako nam nije kasno jer smo mišljenja da razlika između dvoje djece treba biti što manja, ukoliko drugo dijete rađamo zbog prvog. “Tri godine je maksimum” uvijek ponavljam iako sam u posljednje vrijeme pomjerila na pet jer upoznajem sestre sa tom razlikom u godinama i vidim da to lijepo funkcioniše. Nisu se baš “pronalazile” kao djeca, ali nakon 25 to je sve došlo na svoje mjesto.

I zato ako imate jedno ili možda ni to jedno dijete ne osjećajte potrebu da se pravdate nekome zbog čega je to tako. Ako ste pak jedna od onih koji i sama postavlja to pitanje ženama sa jednim ili ni jednim, sjetite se da možda upravo ta žena nije u mogućnosti imati dijete, a želi ga.

U jedno sam sigurna, a to je da ako su roditelji zadovoljni svojim životom samo tako mogu odgajati sretnu i zadovoljnu djecu. MOJE pravo je da ne želim imati drugo, ali je MOJE pravo i predomisliti se. Dakle moje i samo moje je pravo raditi sa životom šta JA želim. Divim se onima koji ZNAJU imati dvoje ili više. Ja zaista…u ovom trenutku…ne znam.

 

    6 COMMENTS

  • Beti travanj 27, 2018 Reply

    Slazem se da svatko ima pravo na svoj izbor i nikoga ne tteba osudjivat, jer kao sto si rekla netko mozda zeli, a ne moze. Ali se ne slazem da rodjakinja moze zamijeniti sestru. Imam odlican odnos sa svojom rodjakinjoj i kao sestra mi je..ali samo kao. Jer moju pravu sestru ne moze nitko i nista na ovom svijetu zamijeniti. Razlika izmedju nas je 8 godina i sada kad smo starije cujemo se svaki dan i sve dijelimo..i dobre i lose trenutke. Jednog dana kada vise ne bude nasih roditelja znam da imam najvrijednije bogatstvo u zivotu, to su moja sestra i 2 brata. I koliko god i sama smatram da je jako jako tesko odgajati vise od jednog djeteta, toliko opet ne mogu biti sebicna i uskratiti svome djetetu brata ili sestru. Ja cu se zrtvovat tih par godina dok djeca ne budu vise samostalna, ali znam da sam im pruzila najveci oslonac za cijeli zivot..jedno drugo..mi smo tako odgajani da je obitelj svetinja i tako nastavljam i ja..❤

    • Andrea Tomašević-Kolenda svibanj 4, 2018 Reply

      Da…kao što sam i napisala…moja sestra je moje najveće bogatstvo. I prekrasno mi je kada vidim porodice sa mnogoooo djece. I divim se majkama koje imaju 2,3,4… Ne smatram da sam sebična već samo nespremna da odgajam dvoje. Ljubac za big family <3

  • Bojana travanj 29, 2018 Reply

    Nikada nije kasno za drugo dete,moja ćerka ima 4 ipo i i dalje ne želimo drugo,ja kao ja želim i jedva čekam ,ali želim da joj se posvetim maksimalno ,da ima od 24h dnevnoh svih 24h samo za nju,da ne bude čekaj prvo beba,daj tiše beba spava ,sad je beba bitnija … i ostalo,viđala sam dosta primera gde prvo zanemare čim dođe drugo i tako u krug …. meni je muka od familije,pa posle i od komšija poznanika i prijatelja šta čekaš više ne pravi toliku razliku neka rastu zajedno lakše je ,i da ne nabrajam još milion izgovora i nagovora ….. strina je dobila drugo dete u 43god kada joj je ćerka napunila 25 ona je dobila drugu,ova se udala i sada ima svoju ćerku a strina za sebe malu devojčicu kojoj se maksimalno posvetila …..

    • Andrea Tomašević-Kolenda svibanj 4, 2018 Reply

      Da…slazem se da nije kasno ali lično ne bih voljela veliku razliku čisto da imaju barem neka ista interesovanja. I ja sam u fazi kad samo njoj želim da se posvetim maksimalno i ne bih sebi mogla oprostiti ako bih je zanemarila. Ali da je fino kad imaju brata ili sestru…fino je. <3

  • Bojana svibanj 7, 2018 Reply

    Slažem se sa vama, da je najbolje postupiti prema osjećaju, da li ste u mogućnosti, da li želite, kako vam srce i razum govori.
    Ja sam do neke dvije godine starosti prvog djeteta bila sličnog mišljenja kao što ste vi iznijeli u vašem postu. Međutim, nisu me se doticale priče i pitanja drugih ljudi, u takvoj sredini živimo, samo bih se nasmijala na njihovo pitanje- kad ćete drugo 🙂 Čak je na tu temu bilo dosta anegdota.
    Međutim, malo kasnije mi se, posmatrajući to naše dijete (kojem sam bila maxxxxximalno posvećena) javila želja da mu rodim brata/sestru, prijatelja, saputnika, nekog s kojim će od početka naći zajednički “jezik”, samo njima znan. I sreća se dogodila, s 3,5 godine razlike stariji sin je dobio sestricu. Nazovimo “TO” što oni imaju među sobom ja i moj muž ne možemo dati starijem djetetu. Zadovoljstvo ih je gledati kad zajedno putujemo pa se na zadnjem sjedištu igraju, pjevuše, zezaju, kad smo na putovanjima zajedno otkrivaju svijet, na njihov način, kad jedno drugo uspavljuju u svojoj sobi. Moram napomenuti da su od prvog dana, kako je beba došla iz porodilišta, zajedno u sobi. Ma milion predivnih zajedničkih interesa, smicalica, priča, igara, koraka, plesa.. A opet su pod okriljem ljubavi i pažnje nas roditelja.
    Vama i vašoj porodici želimo svu sreću i ljubav, a sigurna sam (nakon pročitanog članka) da će tako zauvijek biti. Divna ste mama 🙂

  • Ja studeni 8, 2018 Reply

    Bože sačuvaj….kao da su djeca čarape pa ćeš kupiti još koji par. Da “Imaš samo jedno?”. Bolje i jedno odgojeno kako treba nego njih 13 u popravnom (istinita priča)

what do you think?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*