#SvakoDijeteTrebaPorodicu

Pomislite li ikada, dok mazite svoju djecu u krilu, kako postoje i oni koji su potpuno odbačeni i nemaju topli majčin zagrljaj? Često se zagledam u svoju Enu i sama sebi kažem da ću joj, dok malo poraste, često pričati o djeci bez roditeljskog staranja i na taj način probati dočarati koliko je sretna što nas ima…usađivat ću joj da njeguje osjećaj zahvalnosti.

Jeste li ikada čuli za hraniteljstvo? Znate li uopće o čemu se tu radi? Ko su hranitelji? Šta je njihova dužnost? Ko može postati hraniteljska porodica? Upoznajte program  “Transformacija  institucija za zbrinjavanje i prevenciju razdvajanja u porodicama” i OBAVEZNO pogledajte ova tri videa na kraju teksta. 

Cilj programa “Transformacija  institucija za zbrinjavanje i prevenciju razdvajanja u porodicama” jeste osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja su pod rizikom od razdvajanja od svojih porodica i djeca s poteškoćama u razvoju uživaju jednaka prava i status kao i druga djeca u BiH.

Poseban cilj je da se omogući institucionalni napredak u pogledu socijalne inkluzije djece bez roditeljskog staranja i osoba s poteškoćama u BiH. Program ima za cilj podržati relevantna ministarstva u nastojanjima da provedu reformu dječije zaštite u BiH, fokusirajući se na jačanje modela i sposobnosti u prevenciji razdvajanja porodice, pružajući alternativne oblike zaštite koji uključuju i porodicu i zajednicu, te pružajući podršku u transformaciji institucija za zaštitu djece u servise koji će podržavati i pomagati ranjivu djecu i porodice.

UNICEF u BiH implementira Program pod nadzorom Programskog koordinacionog odbora Ministarstva civilnih poslova, uz finansijsku podršku Evropske unije, te uz pomoć članova Ministarstva rada i socijalne politike i Ministarstva zdravstva Federacije BiH, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i uz usku saradnju s organizacijama Hope and Homes for Children, SOS dječija sela i Udruge socijalnih radnika Mostara.

 

Stanje i podaci

Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, provedena tokom 2016. godine, pokazala je:

  • U BiH 64% djece bez roditeljskog staranja ima bar jednog živog roditelja (72% djece s poteškoćama je bez roditeljskog staranja).
  • Ekonomski faktori su bili uzrok za smještanje jedne trećine djece u alternativne oblike zaštite. Komisija za status žena je utvrdila da su u 33% slučajeva loši materijalni uslovi u porodici razlog razdvajanja ili odluka roditelja da smjeste dijete u neki od oblika zaštite do dva mjeseca zbog rada u inozemstvu.
  • Za djecu s poteškoćama, u 14% slučajeva je razlog bio potreba za posebnom vrstom njege iz zdravstvenih razloga, u poređenju sa 4% kada je riječ o ukupnom broju djece.
  • Samo 6.8% djece se vratilo svojim porodicama u posljednje dvije i po godine nakon što su bili smješteni u alternativne oblike zaštite.
  • Više od jedne trećine djece bez roditeljskog staranja su smješteni kod srodnika, 49% djece koja su izgubila oba roditelja prvo budu smješteni kod srodnika i najčešće tu i ostanu.
  • 87% jako male djece bez roditeljskog staranja su u institucionalnim oblicima zaštite, koji je najmanje prilagođen njihovim potrebama da imaju stalnog odraslog staratelja što bi moglo ugroziti njihov razvoj u prvim mjesecima i godinama života.
  • 48.5% djece bez roditeljskog staranja (91% djece s poteškoćama i bez roditeljskog staranja) je tokom istraživanja živjelo u institucionalnim oblicima zaštite u junu 2016.
  • Više od jedne četvrtine djece u institucionalnim oblicima zaštite su djeca s poteškoćama.
  • 49% djece koja su učestvovala u istraživanju su bila u institucionalnom obliku zaštite kao prvobitnom smještaju.
  • Kretanje djece po oblicima smještaja uglavnom prate centri za socijalni rad, međutim, u većini slučajeva (82%) djeca ne mijenjaju prvobitni smještaj.
  • Oko jedne trećine potencijalnih hraniteljskih porodica nisu imali na smještaju i vodili brigu ni o jednom djetetu u vrijeme istraživanja.
  • Mali broj djece bez roditeljskog staranja je usvojeno.
  • Usvojena djeca su uglavnom uzrasta ispod tri godine i bez poteškoća ili sporijeg razvoja, te ona koja su provela manje od 12 mjeseci u institucionalnim oblicima zaštite prije usvojenja. Svakako, postoje slučajevi starije djece s poteškoćama koje su usvojili kako građani BiH, tako i strani državljani.
  • Tri četvrtine od 144 mladih koji su izašli iz sistema ili alternativnih oblika zaštite, tokom dvije i po godine prije istraživanja, imali su 18-26 godina za vrijeme izlaska.

 

UNICEF-ovo istraživanje o znanjima, stavovima i iskustvima u vezi sa deinstitucionalizacijom djece bez roditeljskog staranja, provedeno među reprezentativnim uzorkom bh. populacije tokom 2013. godine, pokazalo je sljedeće rezultate:

 

  • Usvajanje i smještanje djece u institucije socijalne i dječije zaštite su najbolji vidovi zaštite
  • Tri četvrtine ispitanika nisu znali ništa ili su znali vrlo malo o hraniteljstvu
  • Više od trećine ispitanika nisu znali šta je hraniteljstvo. Među odgovorima koji su dobijeni od ispitanika najčešći odgovor koji se pominjao je briga o djeci ili neki njeni oblici.
  • Jedan od pet ispitanika je odgovorio tačno da je hraniteljstvo privremena briga za dijete
  • Polovina ispitanika nisu znali razliku između hraniteljstva i usvajanja
  • Petina ispitanika vjerovalo je da nisu sva djeca bez roditeljskog staranja podobna za usvojenje ili smještanje u hraniteljsku porodicu
  • Nešto više od polovine ispitanika vjerovalo je da su institucionalni smještaji za djecu bez roditeljskog staranja adekvatni oblici zaštite, dok su četiri od deset ispitanika izrazili suprotan stav.

Ovi rezultati govore o potrebi za uporednim programskim i komunikacijskim pristupima koji bi se trebali provoditi istovremeno, određujući slabosti i gradeći kapacitete sistema socijalne zaštite, te također podižući svijest i formirajući generalni stav javnosti prema pozitivnijim pristupima i zahtjevima za alternativnim oblicima zaštite za djecu bez roditeljskog staranja od institucionalnih.

what do you think?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*