Ljuti se ako želiš i kako želiš

“Ne mršti se ružna si”, “Ne valja se ljutiti”, “Ako se nastaviš duriti bićeš u kazni”… zvuči vam poznato? I ja sama često koristim ove fraze kad Enu vidim da se mršti, galami ili baci svoju omiljenu igračku.

Nedavno sam se našla u situaciji kada ni jedno od navedenog nisam izustila već sam je samo pustila da “preživi” svoj bijes do kraja. Posmatrala sam iz ćoška. Imala je opravdan razlog…njoj najveći i najbolniji. Nakon što je vrlo detaljno poredala sve figurice Peza po bojama i u jednu liniju (trebalo joj je dosta vremena jer ih ima bezbroj), tata joj je slučajno krivim potezom srušio sve na pod. Može li biti veći razlog za dramu? Zamislite sebe u situaciji da zidate kuću i da vam se, nakon što sagradite krov, sruši do temelja… E tako je ovo u njenoj maloj dječijoj glavi.

Rijetke su situacije u kojima Ena ispoljava ljutnju. Ne ide joj to uz karakter. Vrlo je razumna, spremna za pregovore i dogovore, mirna do te mjere da ponekad poželim da je pravi mali vrag. Nekoliko puta u posljednjih šest mjeseci imala je te faze u kojima se ljutila i koje sam ja nepromišljeno sputavala dok nisam shvatila da mi ne bi bilo pravo da me neko ne dozvoljava da svoj bijes izguram do kraja.

Sputavati dječije osjećaje potpuno je pogrešno. Sputavamo li ih zato što nas je strah da nas negdje kao takvi ne osramote? Da neko ne pomisli kako pogrešno odgajamo dijete? Da ih neko ne okarakteriše kao bijesne i razmažene?Zašto galamiti na djecu kada su ljuta? Zašto ih jednostavno ne pustiti da se suoče sa ljutnjom i nauče kako je prevazići? Naravno da za sve ovo postoje granice koje dijete ne bi trebalo preći (pod ovim mislim na udaranje, bacanje predmeta na pod, psovke ili nešto što je izmaklo kontroli), ali ljutnja u kojem dijete gunđa, mršti se i odbija jedno vrijeme da igra prema “pravilima” sasvim je normalno i dopušteno. Razgovarale smo nakon svega, onako smireno i iskreno. Imala je planove da njen trud uslikam i pohvalim. I imala je zato velik razlog da se ljuti!

Bila sam sretna i ponosna na sebe što sam je pustila da “odboluje” svoj srušeni Pez domino onako kako ona misli da treba. I ne…nije mi bila ružna tako namrštena. Naprotiv…prvi put sam vidjela tu njenu “strašnu” stranu koja joj baš lijepo stoji. Samo da je u životu nauči upotrebljavati u situacijama koje joj budu nametale takvo ponašanje.

 

 

what do you think?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*