Tri najveće greške Enine mame

Ne…ne mislim na životne. Mislim na one u odgoju. One početničke. Kada držite stakleno zvono nad tek rođenom bebom. Pa i onda kada poraste…napuni tri, četiri. Da krenemo…

  1. TIŠINA – Ne hodaj, ne pričaj, ne diši, gasi TV dok ona spava. I tako je ostalo do današnjeg dana. Iskrena da budem i meni je trebao mir. Za ovaj “tišina” režim sam se odlučila kako bih mogla nesmetano i sigurno odmoriti barem dva-tri sata. I skontala sam, dok je bila još mala, jednu stvar: ako zaspi dok je buka spavat će sve do momenta do kad je ne uvedem na mjesto gdje je tišina. Tad nastupa buđenje. I obratno…ako zaspi u stogoj tišini, probudit će se na prvi glasniji zvuk. Uvijek sam birala ovu drugu opciju iako sam svjesna (govorili su mi ali nisam slušala) da sam trebala ostavljati upaljen TV i pričati normalnim tonom. Jednom kad naviknu spavati u bučnom, olakšavate život svim ukućanima. Ali eto…šta je tu je. Sva sreća pa liježem u krevet kad i Ena. 😀
  2. BLENDER – Aparat koji koristimo i dan danas za doručak. Jer gospodjica E ne voli žvakati rano ujutro. Sjećam se kad joj je jedna teta na ulici, dok je imala 9 mjeseci, ponudila keksić da gricka. Istrgla sam joj ga iz ruke brzinom munje uz vrisku kako će se ugušiti ako ga zagrize. Koja budalaština. Blendala sam do njene druge. Prvo zbog straha da se ne uguši, a drugo što je količinski više jela izblendano i što je hranjenje trajalo mnogooooo kraće nego kad bi žvakala. I šta napravih? Dijete koje danas sažvaće meso i obično pljune (ako je komad veći). Jedina korisna stvar je što danas hranu toliko dobro sazvaće da prije gutanja dobije skoro pa izblendano. Zato nama sjedenje za stolom traje dva sata. Često se znam zezati da bih drugom djetetu s ovom pameti dala biftek sa šest mjeseci. Poruka: Bleder nakon godinu dana bacite kroz prozor.
  3. PRLJANJE – nisam jedna od onih mama koja ne dozvoljava valjanje po pijesku u parku ali sam jedna od onih koja je nikad nije mogla gledati musavu. Maramica je stalno bila pri ruci tokom jela da se obriše sve što je oko usta ali i ono što je na hranilici, rukama…Nakon određenog vremena briskanja dobila sam gospođicu koja danas drami ako je umazana, a maramica nije pri ruci. Sjećam se da sam kao dijete brisala ruke i usta od šta stignem i nije mi bilo važno da li je hrana po nosu, kosi, nogama… Ruku na srce ovu grešku je napravio Enin tata, a ja sam je prokušala ispraviti tako što bih joj ruke umeljala u puding ili nešto mljecavo pa je pustila da poliže sama. Rekla sam POKUŠALA jer sam prouzrokovala haos nakon toga. I danas je sa četiri i poprilično zeznuta ako sve nije čisto i obrisano. Drugo bih, pogađate, kupala u kanti sa eurokremom.

Eh…kad bi se moglo učiti iz tuđih grešaka…

what do you think?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*